Vjetrovi života

Dobrodošli na moj blog

21.12.2018.

Petarde

Suvišno je reći koliko volim doba godine kad je kombinacija bijelo-crvene boje pristuna na sve strane, kad je sve svjetlucavo i nekako magično.
Naravno, ne volim petarde koje su propratni dio.
Krivim zakon zbog kojeg su dostupne svima i zbog kojeg su previše u upotrebi.

Ali jedna tužna priča me uvijek dodatno naljuti.

Bila je prva godina nakon mamine smrti i živjela sam kod rođaka.
Bila sam tinejdžerica i bilo mi je važno da imam svoj stil.
Nisam imala mnogo novca ali od porodične penzije i stipendije mogla sam odvojiti za pokoji fini komad odjeće ili obuće.
Tako da sam kupila, dugo željene, crvene martinke.
Ponosna i sretna sam koračala u njima, dok jednom neko mi nije bacio u Ferhadiji petardu pod nogu. Eksplodirala je tačno ispod vrha čizme i napravila rupu na njima...
Moja tuga je bila baš velika.
Nisam imala novca ponovo za iste čizme, pa čak ni za lošije u tom trenutku.

Obućar je rekao da se ne mogu popraviti, i gunđao na nevaspitanu djecu i petarde.
Nekako ih je zakrpio, ali to se naravno vidjelo iz aviona, i nije to, više, bilo to....



08.12.2018.

Još jedna priča iz djetinjstva

Ovo je priča o nani.
Nane su zakon. Ljubav nane je kao i ljubav majke, neprocjenjiva.
Mada, nisu to iste ljubavi, imaju dodirnica ali su drugačije. U svakom slučaju je neprocjenjivo.

Imala sam nekih 4-5 godina, ljeto, povazdan se igrali na polju. Tačnije, na sokaku.
Među djevojčicama je bila jako popularna takozvana igra '' gume ''. To se preskakalo, non stop.
Iz nekog razloga rijetko smo imali novu, tek otpakovanu gumu.
Za one koji ne znaju o čemu se ovdje radi, jer nikad više od svog djetinjstva nisam vidjela da djevojčice igraju te igre, to je ona lastika-guma koja se uvlačila u dimije, hlače ( na gumu), gaće, itd.
Dvije djevojčice drže prstićima a ova treća preskače ili dvije preskaču u paru. Bila je i varijanta da im je guma zakačena oko gležnjeva ili koljena a treća ( ili u paru) moraju da bez dodirivanja ili da se ne spetljaju, to ispreskaču ..
Uglavnom, teško se dolazilo do nove gume. A nova guma je važna jer najbolje odskače, bijela, jednostavno drugi osjećaj.

Danima sam molila mamu da mi da jednu novu koju sam spazila u vitrini. Ma, nema šanse.
Moja nana, koja bi tako sjedila blizu nas djevojčica zamišljena sa blagim osmijehom prema nama, i davala nam bombone ( često one mevludske) i pokoju paru da sebi nešto kupimo u granapu, jedan dan me zovnu. Ja pritrčim kao i obično, voljela sam puno svoju nanu, a u njenom krilu bljesnu nova, novcata guma, netpakovana još.

Volim se prisjećati ovoga, jer mi bude toplo oko srca.

Neka ostane i zapisano, sad.


Stariji postovi